Zapisi iz Marakeša

Prije otprilike deset godina putovala sam sa rodicom u Andaluziju, na jugu Španije, i potpuno se zaljubila u nju. Najviše me fascinirao arapski utjecaj koji se i danas može prepoznati u arhitekturi, ali i u hrani i svakodnevnom životu.

Tu su danas mnoge radnje koje drže Marokanci, uvijek me je privlačilo to neko šarenilo i živost koja se osjeti pri samom ulasku u radnju. Mogla sam satima razgledati keramiku, ukrase, suvenire i sva ona mala blaga izložena na policama. Upravo tada Maroko je zauzeo posebno mjesto na mojoj listi zemalja koje sam jednog dana željela posjetiti.

Napomena: Ovaj članak sadrži affiliate linkove. Ako putem njih napravite rezervaciju, mogu ostvariti malu proviziju, a vi ne plaćate ništa dodatno. Preporučujem samo proizvode i usluge za koje vjerujem da mogu biti korisni na putovanju. Hvala vam što podržavate Navadala Stories.

Ove godine mi se ta želja i ostvarila.

Prvih nekoliko dana provela sam na obali, uživajući u suncu, pokušavajući naučiti surfati i ispijajući marokanski čaj od mente na terasi svog hostela.

Nakon toga otputovala sam u Marakeš.

Grad je svoj karakter otkrio već pri prvom susretu.

Čim sam stigla, nebo se otvorilo i počeo je jak pljusak. Moj smještaj nalazio se u Medini, starom dijelu grada u koji automobili ne mogu ući. Sačekala sam ispod strehe malog kafića dok kiša nije malo popustila, a zatim, s koferom u ruci, krenula kroz uske ulice Medine tražeći svoj rijad.

Džema el-Fna

Ubrzo sam stigla do trga Džema el-Fna, najpoznatijeg centralnog trga u Marakešu. Prema jednom tumačenju, njegovo ime znači „mjesto okupljanja mrtvih“, a povezuje se s pričama da su se ovdje nekada izvršavala javna pogubljenja. Postoje i druga objašnjenja porijekla imena, ali ovo mi je bilo najzanimljivije.

Uprkos svom imenu, ovaj trg danas vrvi životom.

To je srce Marakeša koje kuca od ranog jutra pa sve do kasno u noć. Danas ovdje možete pronaći štandove sa svježe cijeđenim sokovima, tradicionalnim slasticama, uličnom hranom, suvenirima, parfemima, sunčanim naočalama, pa čak i kišobranima kada vrijeme iznenada odluči promijeniti raspoloženje. Žene oslikavaju ruke kanom i pletu pletenice, dok pripovjedači (halaiqiya), muzičari i krotitelji zmija i dalje čuvaju duh starog Marakeša.

Upravo zbog toga UNESCO je Džema el-Fnu uvrstio na Listu nematerijalne svjetske kulturne baštine – ne zbog njegovih građevina ili spomenika, već zbog usmene tradicije koja ovdje i danas živi. Priče se ovdje pričaju i prenose s koljena na koljeno, od pripovjedača do slušaoca, od putnika do putnika.

Zanimljivo je da je Marakeš dom oba UNESCO-va dobra. Dok je trg Džema el-Fna uvršten na Listu nematerijalne kulturne baštine zbog svojih živih tradicija, historijska Medina nalazi se na Listi svjetske baštine zahvaljujući svojoj arhitekturi, urbanističkom uređenju i stoljećima historije sačuvane unutar njenih zidina.

Imala sam sreću što je moj rijad bio udaljen svega pet minuta hoda od trga, pa se nikada nisam osjećala nelagodno vraćajući se sama, čak ni nakon što padne mrak.

Rijadi

Već sam spomenula da sam odsjela u rijadu.

Rijadi su tradicionalne marokanske kuće izgrađene oko unutrašnjeg dvorišta. S ulice njihovi vanjski zidovi često djeluju jednostavno i bez prozora, dok su prozori okrenuti prema unutrašnjem dvorištu, čime se stanarima osigurava privatnost. Mnogi rijadi u svom središtu imaju fontanu ili mali bazen, stvarajući miran prostor oko kojeg se nekada odvijao porodični život, skriven od pogleda prolaznika.

Danas su mnoge od ovih kuća pretvorene u šarmantne male hotele.

Boravak u rijadu ima neku posebnu čar. Kao da na trenutak otputujete kroz vrijeme i zavirite u tradicionalni način života. Nakon dana provedenog lutajući kroz sukove, cjenkajući se s trgovcima i kupujući proizvode od kože, arganovo ulje i druge proizvode od argana, keramiku i pletene korpe, nema ničeg ljepšeg od povratka u mir i hladovinu rijada uz čašu marokanskog čaja od mente.

Morokanski čaj od mente

Marokanski čaj od mente (atay) tradicionalno se poslužuje iz malog metalnog čajnika u male staklene čaše.

I samo sipanje čaja dio je rituala. Čajnik se podigne visoko iznad čaše kako bi mlaz čaja na površini stvorio laganu pjenu. Često se prva nasuta čaša vraća nazad u čajnik kako bi se okusi ravnomjerno izmiješali prije nego što se čaj posluži.

Tek tada počinje pravo uživanje.

Ali prije nego što napustimo priču o fasadama i prozorima, vrijedi spomenuti još jedan zanimljiv dio historije Marakeša.

Pogled u jevrejsku prošlost Marakeša

Kao što rekoh, rijadi se tradicionalno povezuju s muslimanskom arhitekturom. Međutim, Maroko je stoljećima bio dom brojne jevrejske zajednice, koja je nekada bila još brojnija nego danas.

Jedna od uočljivih razlika često se može primijetiti upravo na kućama. Dok su tradicionalne muslimanske kuće građene tako da su okrenute prema unutrašnjem dvorištu, mnoge kuće u jevrejskoj četvrti imale su prozore okrenute prema ulici. Dok šetate starim dijelovima grada, upravo vam takvi detalji ponekad otkriju da ste zakoračili u jedno sasvim drugačije poglavlje historije Marakeša.

Stoljećima, jevrejske zajednice imale su važnu ulogu u trgovini širom Maroka. Među brojnim robama kojima se trgovalo bila je i so.

Danas nam se so čini sasvim običnom namirnicom koju svakodnevno koristimo u kuhinji, ali je kroz veliki dio historije bila izuzetno vrijedna. U toploj klimi kakva vlada u sjevernoj Africi očuvanje hrane bilo je od presudne važnosti, a so je predstavljala jedan od najefikasnijih načina da se to postigne. Mnogo prije nego što su postojali frižideri, omogućavala je ljudima da sačuvaju hranu i prebrode periode kada svježih namirnica nije bilo dovoljno.

Koliko je so nekada bila vrijedna vidi se čak i u jeziku. Engleska riječ salary (plata) često se povezuje s latinskom riječju sal, što znači so, jer su se “plate” isplaćivale solju, kao podsjetnik na to koliko je ovaj danas sasvim uobičajen mineral nekada bio dragocjen.

Istinske kraljice Marakeša

Šetajući ulicama Marakeša, nemoguće je ne primijetiti mnogobrojne mačke koje su postale zaštitni znak grada.

Lijeno se izležavaju na suncu, spavaju u izlozima prodavnica i s krovova ili kućnih pragova posmatraju svijet kao da im cijeli grad pripada.

Iako žive na ulici, izgledaju zdravo, uhranjeno i iznenađujuće opušteno. Za to su uveliko zaslužni vlasnici radnji i lokalni stanovnici koji ih svakodnevno hrane. Tu naviku brzo usvoje i posjetioci, pa danas nije neobično pronaći hranu za mačke čak i u granapima po mahalama.

Ovakav odnos prema mačkama duboko je ukorijenjen u islamskoj tradiciji. Mačke se smatraju životinjama koje zaslužuju pažnju i poštovanje, a priče o poslaniku Muhammedu, a.s., i njegovoj brizi za životinje doprinijele su posebnom mjestu koje mačke imaju u mnogim muslimanskim društvima. Slične prizore možete vidjeti i u drugim zemljama s jakom islamskom tradicijom, od Turske do Bosne i Hercegovine.

Mačke Marakeša kao da utjelovljuju duh samog grada.

Jer Marakeš je nepresušan izvor inspiracije. I uprkos prividnom haosu koji vas dočeka na prvi pogled, vrijeme ovdje teče drugačije. Ljudi žive u trenutku i za trenutak.

Možda riječ koja najbolje opisuje duh Marakeša glasi inšallah – „ako Bog da“.

To nije ni da ni ne. Ni potpuna sigurnost ni sumnja.

To jednostavno znači da neke stvari nisu u našim rukama. Ako je suđeno da se nešto dogodi, dogodit će se. Ako nije, neće.

I nekako se čini da upravo takav način razmišljanja savršeno pripada Marakešu.

Medina – Stari grad

Medina je srce historijskog Marakeša, okružena zidinama dugim skoro 19 kilometara, u koje se ulazi kroz niz kapija poznatih pod arapskim nazivom bab.

Bila sam ponosna na sebe kada sam tu riječ prepoznala zahvaljujući lekcijama arapskog jezika na Duolingu.

Uske ulice Medine, nalik labirintu, nisu nastale slučajno. Izgrađene su upravo tako s razlogom. Stoljećima je mreža uskih prolaza služila kao oblik odbrane, otežavajući mogućim osvajačima snalaženje kroz grad. Slijepe ulice, iznenadni zavoji i naizgled identični prolazi lako su mogli zbuniti svakoga ko ih nije poznavao.

Ali odbrana nije bila jedini razlog.

U jednom trenutku hodala sam tihom uličicom okruženom crvenim zidovima. Samo nekoliko skretanja kasnije našla sam se usred trgovaca, kupaca i živosti svakodnevnog života. Upravo je to čar Medine u Marakešu – iza svakog ugla krije se neko novo lice grada.

Uske ulice također stvaraju prirodan hlad i omogućavaju strujanje zraka kroz grad. U mjestu gdje ljetne temperature mogu biti izuzetno visoke, ovakav tradicionalni način gradnje održavao je Medinu ugodno svježom mnogo prije nego što su postojali klima uređaji.

S vremenom snalaženje u tom labirintu postane jednostavnije.

Meni je pomoglo jedno pravilo: kad god bih se našla okružena ljudima, znala sam da sam vjerovatno blizu samog središta zbivanja.

Putovanja kao da izoštre našu moć zapažanja. Počnemo obraćati pažnju na sitnice koje kod kuće vjerovatno i ne bismo primijetili.

Meni put do rijada nije pokazivao poznati spomenik niti naziv ulice. Orijentir mi je bio mali lokal sa sendvičima ispred kojeg je uvijek bio red i prodavnica arganovog ulja s druge strane ulice. Još desetak koraka pravo, pa skrenem desno i voilà – moj rijad.

Kutubija džamija

Većina puteva kroz Medinu prije ili kasnije vodi ili nazad do trga Džema el-Fna ili prema džamiji Kutubiji, najprepoznatljivijem simbolu grada.

Izgrađena u 12. stoljeću, njena munara uzdiže se iznad Marakeša i još uvijek je najviša građevina u gradu. Stroga pravila gradnje čuvaju njen poseban položaj, pa nijedna zgrada ne smije nadvisiti njen vrh i narušiti izgled gradske panorame.

Prema lokalnoj predaji, svaka strana munare ukrašena je nešto drugačijim dekorativnim motivima. Neki vodiči tvrde da su te razlike nekada pomagale putnicima da se lakše orijentišu i prepoznaju iz kojeg pravca prilaze gradu.

Gdje god da sam zalutala kroz Medinu, prije ili kasnije ugledala bih 69 metara visoku munaru Kutubije kako se uzdiže iznad krovova. Već stoljećima pomaže putnicima da se snađu u labirintu ulica Marakeša.

Naziv Kutubija potiče od arapske riječi za prodavače knjiga. Kada je džamija izgrađena, ovaj dio grada bio je poznat po tržnici knjiga, gdje su trgovci u svojim radnjama prodavali rukopise i knjige.

Na vrhu munare nalaze se tri velike metalne kugle. Prema lokalnim predajama, one simboliziraju tri religijske tradicije koje su oblikovale historiju Maroka – islam, judaizam i kršćanstvo – od kojih je svaka ostavila svoj trag u razvoju zemlje.

Sama džamija otvorena je samo za muslimane, a za muškarce i žene postoje odvojeni ulazi. Posjetioci koji nisu muslimani ne mogu ući u molitveni prostor, ali građevina jednako impresivno izgleda i izvana.

Džamiju okružuje prekrasan vrt ispunjen cvijećem, palmama i sjenovitim stazama. To je savršeno mjesto da na trenutak zastanete, udahnete miris rascvjetanih biljaka i divite se elegantnoj silueti munare koja se uzdiže iznad grada.

Smještena svega nekoliko minuta hoda od trga Džema el-Fna, džamija Kutubija jedno je od mjesta koje bih preporučila da prvo posjetite.

Nakon toga, ostatak Marakeša u potpunosti zavisi od vaših interesovanja – bilo da želite lutati kroz sukove, istraživati historijske znamenitosti, isprobavati specijalitete u lokalnim restoranima ili pomalo od svega.

Sukovi Marakeša

Pripadam onoj grupi putnika koja voli pomalo od svega, ali s izraženom sklonošću da satima luta bez određenog cilja, prateći sve što mi usput privuče pažnju.

U Marakešu je to značilo šetnju ulicama Medine.

Više od poznatih znamenitosti, privlačili su me sitni detalji: mačke koje bezbrižno odmaraju u izlozima radnji, bogato rezbarena vrata, šarene drvene škure, geometrijski ornamenti te beskrajne kombinacije boja i tekstura. Uvjerena sam da nisam jedina osoba koja se iz Maroka vratila s cijelim albumom fotografija nasumično uslikanih vrata i prozora.

A onda su mi pažnju počeli privlačiti trgovci.

Riječ suk na arapskom jednostavno znači tržnica ili pijaca. Gotovo svaki trgovac govori nekoliko jezika i srdačno vas poziva da uđete u radnju, često naglašavajući da slobodno možete razgledati i ako ne planirate kupovati.

S vremenom sam zaključila da im je jedna od omiljenih zabava pogađanje odakle posjetioci dolaze. Kada bi saznali da sam iz Bosne i Hercegovine, većina bi se iskreno obradovala. A gotovo svi su znali tačno jedno bosansko ime – Edin Džeko.

Sukovi Marakeša potiču još iz 12. stoljeća, kada su trgovci dolazili u grad kako bi razmjenjivali robu. S vremenom se prvobitna tržnica proširila u veliku mrežu manjih, specijalizovanih sukova.

Tradicionalno su se najvrijedniji zanati i roba, poput zlata i začina, nalazili u središnjem dijelu, dok su ostale zanatlije i trgovci svoje radnje otvarali oko njih. Na neki način, svako zanimanje imalo je svoju četvrt.

Tragovi takve organizacije i danas su vidljivi. Dovoljno je da uđete u jedan dio sukova i primijetit ćete da mnoge radnje prodaju iste ili vrlo slične proizvode. To je zapravo vrlo praktično kada tačno znate šta tražite.

Naravno, razvoj turizma donekle je izbrisao te granice pa se danas suveniri mogu pronaći gotovo na svakom koraku.

Souk Semmarine

Neposredno povezan s trgom Džema el-Fna, Suk Semmarine glavna je žila kucavica Medine i idealno mjesto za početak istraživanja.

Ako ste prvi put u Marakešu, počnite upravo ovdje.

Pronaći ćete pomalo od svega: keramiku, slastice, tekstil, proizvode od kože, tradicionalnu marokansku odjeću i više suvenira nego što će vaš kofer vjerovatno moći ponijeti.

Rahba Kedima

Na jednom mjestu Suk Semmarine se odvaja i izlazi na Rahba Kedimu, živahan trg najpoznatiji po štandovima sa začinima.

Već same boje dovoljan su razlog da ga posjetite.

Souk el Attarine – Suk začina, mirisa i lampi

Skrenite lijevo i stići ćete do Souk el Attarinea.

Ovo je pravi raj za sve koji vole lijepe mirise – ne samo parfeme, već i začine.

Postoji nešto posebno u tome da pratite neki miris kroz uske ulice, pokušavajući otkriti odakle dolazi. A prije nego što se snađete, već ste kupili gotovo kilogram začina. Polovinu ne znate ni prepoznati, a za drugu polovinu ste doduše čuli, ali nemate pojma kako se koriste. Na kraju sami sebe uvjerite da to zapravo nije impulsivna kupovina, nego ulaganje u svoje buduće kulinarske vještine.

Sukovi sa začinima u Marakešu pravo su uživanje za sva čula. Boje, mirisi i okusi stapaju se u jedno, pa je gotovo nemoguće otići, a da sa sobom ne ponesete barem nešto.

Hoće li to obećanje ikada biti ispunjeno, već je sasvim druga priča.

Iako je najpoznatiji po začinima, ovaj suk nudi i predivne lampe, fenjere, ogledala, svijećnjake te tradicionalne srebrne setove za posluživanje marokanskog čaja.

Souk Smata – Suk tradicionalnih papuča

Ovaj suk poznat je po tradicionalnim babouche papučama.

Upravo sam ovdje otkrila da i naša riječ papuče vodi porijeklo iz arapskog jezika, preko turskog. Takva otkrića me uvijek oduševe. Čak i na drugom kraju svijeta često postoji nešto što nas povezuje.

Među riječima koje su u bosanski jezik stigle iz arapskog, također preko turskog, nalaze se sahan, sahat i sokak. Zanimljivo je da se neke od njih mogu čuti i u istočnoj Africi, gdje se govori svahili. Upravo su takve male kulturne poveznice ono što mi najduže ostane u sjećanju nakon svakog putovanja.

Souk Kimakhinne – Suk muzike

Ako volite muziku i uživate slušati tradicionalnu, ovo je pravo mjesto za vas.

Souk Kimakhinne posvećen je tradicionalnim muzičkim instrumentima, a lokalne zanatlije ovdje prodaju marokanske, amaziške (berberske) i gnawa instrumente.

Gnawa muzika nastala je u Maroku spajanjem sufijske duhovne tradicije s muzičkim i kulturnim utjecajima koje su donijeli porobljeni ljudi iz podsaharske Afrike. Poznata po svojim hipnotičkim ritmovima i mističnoj atmosferi, gnawa muzika danas se nalazi na UNESCO-voj Listi nematerijalne svjetske kulturne baštine.

Souk Haddadine – Suk kovača

Kada mistične melodije zamijeni ritmično odzvanjanje čekića koji udaraju o metal, znate da ste stigli u Souk Haddadine.

Ovdje nastaju tradicionalni fenjeri, lusteri, metalne zdjele i razni ukrasni predmeti. Možete čak kupiti i narukvicu na koju će vam ugravirati ime.

U tom trenutku počela sam ozbiljno razmišljati o svom prtljagu.
Imala sam pravo na kofer od 10 kilograma.
Sam kofer težio je oko 2 kilograma.
Već sam kupila oko kilogram začina.
I otprilike tri kilograma keramike.

Kolike su bile šanse da se u njega nekako ugura i luster od pet kilograma?

2 + 1 + 3 + 5 ≈ 10

Prošaptah:

Inšallah.

Souk Chouari – Četvrt drvorezbara

Kako sam nastavila šetati, miris metala polako je zamijenio miris drveta.

Radionice su bile ispunjene predivnim kutijama za nakit, rezbarenim ukrasima i ručno izrađenim drvenim dekoracijama.

Na trenutak sam zastala kako bih posmatrala majstore dok rade. Nekako postoji nešto posebno zadovoljstvo u gledanju ljudi koji su svoj zanat doveli do savršenstva.

Souk Cherratine – Suk kože

Miris se ponovo promijenio.

Ovog puta bio je to miris kože.

Šarene jakne visile su s zidova radnji, dok su torbe, novčanici, kaiševi i tradicionalni kožni taburei ispunjavali svaki slobodan ćošak.

Za svakoga ko cijeni kvalitetnu kožnu izradu, teško je odavdje izaći praznih ruku.

Souk Zrabi – Suk tepiha

Već sam bezbroj puta upotrijebila riječi šareno i živopisno, ali ovaj suk zaslužuje obje.

S druge strane, isto vrijedi i za cijeli Maroko.

U marokanskom arapskom dijalektu, poznatom kao daridža, riječ zrabi znači tepih.

A svaki tepih priča svoju priču.

Mnogi uzorci i boje povezani su s tradicijama različitih amaziških (berberskih) zajednica te čuvaju simbole i tehnike koje se prenose s generacije na generaciju.

• Trokuti i motivi u obliku romba često simboliziraju zaštitu ili plodnost.
• Cik-cak linije najčešće se povezuju s vodom ili životnim putem.
• Crvena boja obično simbolizira snagu, plava mudrost, a zelena nadu.

Pred kraj poslijepodneva suk postaje još življi. Tepisi kao da se odjednom pojavljuju na sve strane – prekrivaju zidove, vise s ulaza u radnje i ispunjavaju otvorene prolaze. Trgovci s ponosom izlažu svoje najljepše primjerke, dok posjetioci zastaju kako bi se divili bojama, uzorcima i umijeću izrade svakog od njih.

Negdje u meni javio se tihi glas koji je uporno tvrdio da mi treba tepih. Odmahnula sam glavom, kao da tim pokretom mogu izbaciti tu pomisao.

„Asima“, rekla sam sama sebi, „vrijeme je za čaj.“

og dana uspjela sam odoljeti.

Nekoliko dana kasnije, pretposljednjeg dana mog putovanja po Maroku, našla sam se na Souk El Hadu u Agadiru. I kupila predivan mali ružičasti tepih ukrašen devama.

Nepotrebno je reći da je moj pažljivo isplanirani plan od 10 kilograma prtljaga u potpunosti propao. Srećom, imala sam plan B. Prije putovanja prijateljica Dijana posudila mi je putnu torbu „za svaki slučaj“. Uz to sam dokupila i dodatni prtljag za let.

Tako smo moj prtljag, moj tepih i ja svi sretno stigli kući.

Danas zajedno provodimo poslijepodneva na balkonu, uz bosansku kafu i marokanski čaj od mente.

Mirna ulica u Medini u Marakešu s tradicionalnim marokanskim detaljima.

Ovo je samo nekoliko od bezbroj sukova koje Marakeš ima. Iskreno, ne mislim da je potrebno pamtiti njihova imena. Ionako su svi međusobno povezani. Kada jedan završi, drugi počinje.

A iskreno, često ih je lakše prepoznati po mirisu nego po bilo kojoj mapi.

Savjeti za istraživanje sukova

Prije nego što se upustite u labirint marakeških sukova, evo nekoliko stvari koje sam usput naučila.

Većina sukova otvorena je od jutra do večeri

Većina radnji otvara se oko 9 sati ujutro i radi otprilike do 21 sat, iako radno vrijeme može varirati. Sukovi su puni života tokom cijelog dana, ali posebnu čar imaju u kasnim poslijepodnevnim i večernjim satima.

Cjenkanje je dio iskustva

Pregovaranje o cijeni ovdje je sasvim uobičajeno – zapravo, često se i očekuje.

Ako planirate kupovati, preporučila bih da prvo jednom prošetate kroz sukove, a da pritom ne kupite ništa. Tako ćete steći bolji osjećaj za ponudu i okvirne cijene prije nego što donesete odluku.

Početne cijene često su znatno više od onih koje trgovci na kraju prihvate, pa je prijateljsko cjenkanje sasvim normalan dio kupovine. Samo imajte na umu da cjenkanje nije borba. To je dio lokalne kulture kojem treba pristupiti s poštovanjem, strpljenjem i dozom humora.

Na kraju krajeva, trgovci žive od ovog posla.

Ako vam se nešto zaista svidi, nemojte predugo čekati

Ako pronađete nešto jedinstveno što vam se zaista dopada, razmislite o tome da to odmah kupite – ili barem dobro zapamtite gdje se radnja nalazi.

Marakeš zna biti varljiv.

Ponekad imate osjećaj da ste deset puta prošli pored iste radnje. A onda, kada je poželite ponovo pronaći, kao da je nestala u labirintu uskih ulica.

Gotovina je i dalje najbolji izbor

Iako danas sve više radnji prihvata kartice, gotovina je i dalje najčešći način plaćanja u mnogim dijelovima Marakeša, posebno u sukovima.

Ako sa sobom imate nešto gotovine, kupovina će vam biti mnogo jednostavnija.

Pazite na svoje stvari

Sukovi su uglavnom sigurno mjesto i tokom svog boravka nikada se nisam osjećala ugroženo.

Ipak, kao i na svakoj prometnoj tržnici bilo gdje u svijetu, džeparoši postoje.

Vrijedne stvari držite u torbi koju nosite ispred sebe, umjesto u ruksaku koji vam je iza leđa i koji ne možete imati pod stalnim nadzorom.

Napravite pauzu uz čaj ili kafu

Sukovi su fascinantni, šareni i prepuni života.

Ali mogu biti i prilično intenzivni.

Neprestano kretanje, zvuci, mirisi, razgovori i mnoštvo prizora nakon nekoliko sati mogu postati pomalo naporni.

Srećom, Marakeš nudi bezbroj prilika da usporite.

Skriveni među uskim ulicama nalaze se mali kafići, od kojih mnogi imaju prekrasne krovne terase s pogledom na Medinu.

Ako osjetite da vam treba predah, pronađite neku krovnu terasu, naručite čaj od mente ili kafu i jednostavno neko vrijeme uživajte u pogledu.

Za vedrog dana, ako pogled podignete iznad krovova, možda ćete u daljini ugledati i snijegom prekrivene vrhove planine Atlas. To je jedan od onih prizora koji djeluju gotovo nestvarno – podsjetnik da je Maroko zemlja nevjerovatnih kontrasta, gdje se živopisne tržnice i planinski vrhovi mogu naći na istom horizontu.

Ponekad je najbolji način da doživite Marakeš upravo taj da zastanete i posmatrate kako grad živi oko vas.

Ako planirate putovanje, više praktičnih savjeta možete pronaći u mom članku: My Go-To Travel Tips Before Every Trip.

Šta jesti u Marakešu

Prije ili kasnije čaj bude popijen, pogledu se dovoljno nadivite i vrijeme je da nastavite istraživati.

Ili je možda vrijeme za ručak.

Srećom, Marakeš je spreman za to.

Kao da grad razumije da lutanje Medinom, gubljenje po sukovima i nošenje kući sve veće kolekcije začina, keramike i „apsolutno neophodnih“ suvenira zahtijeva dobru dozu energije.

A vjerujte mi, teško da ćete ostati razočarani.

Marokanska hrana, a posebno ona u Marakešu, oduševila me od prvog zalogaja. Gdje god sam jela i šta god sam naručila, nijednom se nisam razočarala.

Ovo su neka od tradicionalnih jela koja bih posebno izdvojila:

Harira – Omiljena marokanska supa

Harira je tradicionalna marokanska supa koja se priprema od paradajza, leće i leblebija, najčešće u bogatom, aromatičnom temeljcu. U mnogim restoranima možete pronaći i vegetarijanske ili veganske verzije.

Topla, zasitna i puna okusa, harira je jedno od najpoznatijih jela marokanske kuhinje.

Bissara – Krem supa od boba

Popularna širom sjeverne Afrike, a vjeruje se da potiče iz amaziške (berberske) tradicije, bissara je gusta supa pripremljena od boba (vrsta graha).

Najčešće se poslužuje za doručak uz svježi hljeb, poput marokanskog khobza, i posebno prija tokom svježijih jutara.

Tagine (tadžin)

Vjerovatno najpoznatije jelo marokanske kuhinje.

Tadžine ćete vidjeti na svakom koraku – i karakteristične glinene posude u kojima se priprema i jela koja se u njima kuhaju.

Zapravo, gotovo svako jelo koje se polako kuha u tadžin posudi može se nazvati tadžin. Tradicionalne verzije pripremaju se s piletinom, janjetinom, govedinom ili ribom, uz povrće, lokalne začine, masline, orašaste plodove ili sušeno voće, stvarajući bogate i slojevite okuse.

Kus-kus

Jedno od nacionalnih jela Maroka.

Tradicionalno se poslužuje uz meso, povrće i temeljac koji se prelijeva preko na pari pripremljenog kus-kusa. Neizostavan je dio porodičnih obroka i jedno od jela koje ćete vrlo često pronaći na marokanskim stolovima.

Rfissa

Moje lično omiljeno jelo.

Rfissa se sastoji od aromatičnog variva, najčešće začinjenog piskavicom i šafranom, koje se poslužuje preko komadića msemena – tradicionalnog marokanskog lisnatog hljeba koji podsjeća na spoj palačinke i lisnatog tijesta.

Varivo od leće ili bijelog graha

Na prvi pogled možda ne djeluje posebno. Ali upravo marokanska kuhinja pokazuje kako se od nekoliko jednostavnih sastojaka mogu stvoriti nevjerovatno bogati okusi.

Neki od najboljih obroka koje sam pojela u Maroku bili su upravo tanjiri leće ili bijelog graha, posluženi uz svježu salatu, topli khobz i puno okusa.

Polako se kuhaju u glinenim posudama i začinjeni mirisnim lokalnim začinima, ova variva su bogata okusom i nevjerovatno zasitna.

Već nakon prvog zalogaja lako biste mogli pomisliti:

“Sutra se definitivno vraćam po još jednu porciju.”

I bi tako.

Sendviči i takosi

Kada između razgledanja odlučim da nešto čalabrcnem, često sam birala uličnu hranu. Moj način odabira bio je poprilično sofisticiran:
Pronađem najduži red.
Provjerim čekaju li u njemu lokalci.
Stanem u red.

Iskreno, teško da sam mogla pogriješiti.

Ako ste se zaljubili u okuse marokanske kuhinje i poželjeli ih ponijeti sa sobom kući, tradicionalni kurs kuhanja odličan je način da naučite kako ih sami pripremiti.

Moj omiljeni restoran u Marakešu

Kad bih morala preporučiti jedan restoran u Marakešu, to bi bio Snack Toubkal.

Za njega je moja prijateljica saznala od vlasnika rijada u kojem je odsjela, a nakon što smo ga i same isprobale, brzo nam je postalo jasno zašto ga toliko preporučuju.

Nalazi se na odličnoj lokaciji, odmah pored trga Džema el-Fna. Ima prostranu vanjsku terasu, ljubazno osoblje, a gotovo uvijek je pun gostiju – što je, po mom iskustvu, jedan od najboljih znakova da je hrana svježa i kvalitetna.

Ono što je najvažnije – vraćale smo se. Više puta.

S vremenom sam razvila jedno jednostavno pravilo kada tražim restorane na putovanjima:

Ako je restoran pun lokalaca, velike su šanse da ste na pravom mjestu. Oni ipak najbolje znaju gdje se dobro jede.

A ako preporuka dolazi od nekoga ko tamo živi, gotovo da nema razloga da je ne poslušam.

Četvrti Marakeša

Osim sukova, hrane i bezbroj čaša čaja od mente, Marakeš krije i fascinantne džamije, medrese, muzeje, palate i mauzoleje.

O svakom od njih mogla bih napisati poseban članak.

Možda jednog dana i hoću.

Za sada bih vam željela predstaviti nekoliko četvrti Marakeša. Svaka od njih ima svoju atmosferu i otkriva jedno sasvim drugačije lice grada. Usput ću spomenuti i nekoliko znamenitosti koje bi vas mogle inspirisati pri planiranju vlastitog obilaska.

Unutar Medine

Kasba

Južno od džamije Kutubija nalazi se Kasba, historijska četvrt koja potiče iz 12. stoljeća.

Prvobitno je izgrađena kao kraljevska citadela i kompleks palata, a i danas je jedan od najvažnijih dijelova Marakeša. Kraljevska palata još uvijek služi marokanskom kralju tokom njegovih posjeta gradu.

Četvrt je okružena zidinama i nosi atmosferu bogate prošlosti koju je nemoguće ne primijetiti.

Neke od najznačajnijih znamenitosti ovog dijela grada su:

• Saadijske grobnice – raskošno ukrašene kraljevske grobnice iz perioda saadijske dinastije.
• Palata El Badi – impresivne ruševine nekada veličanstvene palate iz 16. stoljeća.
• Palata Bahia – jedna od najljepših palata u Maroku, poznata po svojim dvorištima, vrtovima i izuzetno bogatoj dekoraciji.
• Musée des Arts de la Parure – muzej posvećen marokanskom nakitu, tradicionalnim ukrasima i zanatskom umijeću.

U poređenju s drugim dijelovima Medine, Kasba djeluje mirnije i prostranije. Ulice su nešto šire, a posljednjih godina mnoge historijske građevine pažljivo su obnovljene. Ovdje ćete pronaći šarmantne kafiće, restorane i neke od najljepših rijada u Marakešu.

U neposrednoj blizini nalazi se i Bab Agnaou, jedna od najpoznatijih gradskih kapija. Prepoznatljiva je po svom potkovičastom luku i bogato ukrašenim kamenim reljefima s kur’anskim natpisima.

Melah

Smješten istočno od Kasbe, Melah je nekadašnja jevrejska četvrt Marakeša.

Upravo se ovdje najbolje vidi multikulturalna prošlost grada. Ulice su otvorenije, balkoni gledaju prema ulici, a prozori su okrenuti prema van, umjesto prema unutrašnjim dvorištima, kao što je to slučaj u tradicionalnim marokanskim kućama.

Drugim riječima, upravo ovdje priča o prozorima i fasadama, o kojoj sam pisala ranije u ovom članku, postaje potpuno jasna.

Danas posjetioci ovamo dolaze zbog kafića, prodavnica začina, lokalnih pijaca i atmosfere četvrti koja i dalje čuva važno poglavlje historije Marakeša.

Jedno od njenih najpoznatijih mjesta je Place des Ferblantiers ili Trg limara, nazvan po zanatlijama koji su ovdje nekada izrađivali razne predmete od lima.

Izvan Medine

Gueliz

Ako Medina predstavlja stari Marakeš, onda Gueliz predstavlja njegovo moderno lice.

Izgrađen tokom perioda francuskog protektorata, ovaj dio grada pripada Ville Nouvelle ili Novom gradu.

Ovdje ćete pronaći umjetničke galerije, međunarodne brendove, elegantne kafiće i moderne butike, a francuski utjecaj jasno se vidi u arhitekturi i urbanističkom uređenju.

U poređenju s Medinom, imate osjećaj kao da ste stigli u sasvim drugi grad.

Muzej Yvesa Saint Laurenta i Jardin Majorelle

Malo je ljudi koji su toliko oblikovali savremeni identitet Marakeša kao Yves Saint Laurent.

Inspirisan bojama Marakeša, odvažne nijanse prenio je u mnoge svoje modne kreacije, a Maroko je tokom života smatrao jednim od svojih najvažnijih utočišta.

Muzej Yves Saint Laurent jednako je impresivan izvana kao i iznutra. Topli tonovi terakote, geometrijske linije i pažljivo osmišljen dizajn čine ga jednim od najljepših primjera moderne arhitekture u Marakešu.

Danas posjetioci mogu obići Muzej Yvesa Saint Laurenta, otvoren 2017. godine, koji svakako vrijedi posjetiti

Izložbe se redovno mijenjaju, pa je ovo jedno od onih mjesta kojem se možete vraćati više puta. Meni je posebno bilo zanimljivo vidjeti originalne skice uz fotografije i videosnimke koji prikazuju kako su te ideje kasnije oživjele na modnoj pisti.

U sklopu muzeja nalazi se i mala suvenirnica u kojoj možete kupiti knjige, razglednice i suvenire inspirisane dizajnom. Samo imajte na umu da je plaćanje moguće isključivo karticom.

Ulaznice je moguće kupiti online. Ulazak je organizovan u terminima na svakih 30 minuta, a preporučuje se da dođete otprilike petnaest minuta prije svog termina.

Preporučila bih da ulaznice rezervišete što ranije. Često se rasprodaju nekoliko dana unaprijed, posebno tokom glavne turističke sezone. Ako imate mogućnost izbora, jutarnji termini su obično manje gužvoviti.

Odmah pored muzeja nalazi se čuveni Jardin Majorelle.

Ovaj vrt je dvadesetih godina prošlog stoljeća počeo stvarati francuski umjetnik Jacques Majorelle, pretvorivši ga u životni projekat ispunjen egzotičnim biljkama koje je donosio iz različitih dijelova svijeta.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Yves Saint Laurent i Pierre Bergé otkupili su imanje kako bi ga sačuvali od buduće izgradnje i očuvali njegov prepoznatljiv izgled.

„Jardin Majorelle godinama je bio moj neiscrpan izvor inspiracije, a njegove jedinstvene boje često su se pojavljivale u mojim snovima.“
— Yves Saint Laurent

Prilikom kupovine ulaznica preporučujem da odaberete kombinovanu kartu za muzej i vrt.

Ja sam, nažalost, kupila ulaznicu samo za muzej i tako ostala bez posjete Jardin Majorelleu.

Ali nema veze.

Sada barem imam odličan izgovor da se ponovo vratim u Marakeš.

Poželite mi sreću.

Hivernage

Ako je Gueliz moderno lice Marakeša, onda je Hivernage njegov najotmjeniji dio.

Široki bulevari okruženi palmama, luksuzni spa centri, elegantni hoteli i vrhunski restorani obilježavaju ovu četvrt.

Tokom dana ovdje je uglavnom mirno.

Ali kada padne noć, Hivernage postaje jedno od glavnih mjesta za večernji izlazak u gradu.

Ako volite koktele, fine večere, rooftop barove ili večeri uz DJ-a, velika je vjerovatnoća da će vam se upravo ovaj dio Marakeša najviše svidjeti.

Cyber Parc Arsat Moulay Abdeslam

Smješten na zapadnom rubu Medine, uz četvrt Hivernage, Cyber Parc Arsat Moulay Abdeslam pruža predah od gradske vreve.

Odlično je mjesto za jutarnje trčanje, laganu šetnju ili jednostavno kratki odmor od vrućine.

Fontane, sjenovite staze i drvoredi stvaraju mirnu atmosferu, dok crvene pješačke staze stvaraju prekrasan kontrast zelenilu koje ih okružuje.

Tokom vrelih poslijepodneva, ovo je jedno od najugodnijih mjesta u Marakešu gdje možete usporiti, sjesti u hlad i nakratko pobjeći od užurbanog ritma grada.

Planine Atlas ne otkrivaju se uvijek u potpunosti, ali i kada provire kroz oblake, dovoljan su podsjetnik koliko su blizu. Pred zalazak sunca krovovi Marakeša oboje se zlatnim i ružičastim nijansama.

Kretanje po Marakešu

Dolazak u Marakeš prilično je jednostavan.

Grad je već decenijama jedno od najpopularnijih odredišta u Maroku, pa je i saobraćajna infrastruktura dobro razvijena.

Od aerodroma do grada

Aerodrom Marrakesh Menara nalazi se svega nekoliko kilometara od Medine, zbog čega je transfer do centra grada brz i jednostavan.

Gradski autobusi povezuju aerodrom s centrom grada i najčešće predstavljaju najpovoljniju opciju. Kako se linije, red vožnje i cijene karata povremeno mijenjaju, preporučujem da prije putovanja provjerite najnovije informacije.

Taksi je još jedna praktična opcija.

Posljednjih godina aerodrom je uveo službeni sistem za rezervaciju taksija. Odmah ispred izlaza iz dolaznog terminala nalazi se kiosk na kojem možete ugovoriti i platiti vožnju po unaprijed utvrđenoj cijeni prije nego što krenete na put.

Ipak, bez obzira na to, uvijek preporučujem da cijenu vožnje potvrdite prije nego što sjednete u taksi.

Dolazak vozom

Željeznička stanica u Marakešu nalazi se u četvrti Gueliz, modernom dijelu grada.

Dobro je povezana s ostatkom grada, pa je odatle do većine smještaja lako stići taksijem ili pješice, ovisno o tome gdje odsjedate.

Souk to Surf

Ja sam u Marakeš stigla iz Tamraghta, malog surferskog mjesta u blizini Agadira.

Prijevoz sam rezervisala online preko kompanije Souk to Surf, a cijeli proces bio je jednostavan i bez ikakvih problema.

Preporučila bih da svoje mjesto rezervišete što ranije, posebno tokom glavne turističke sezone, jer se polasci često brzo popune.

Prijevoz se obavlja manjim klimatizovanim minibusevima, a vožnja traje oko četiri sata, uz jedno kraće zaustavljanje usput.

Vozači su bili ljubazni i profesionalni, a u Marakešu je shuttle stajao na tri praktične lokacije:

• Aerodrom Marakeš Menara
• Željeznička stanica u Marakešu
• Bab Doukkala (na rubu Medine)

Kretanje po gradu

Za kretanje po samom Marakešu najčešće sam koristila aplikaciju InDrive app.

Koncept je prilično drugačiji od većine drugih aplikacija za prijevoz i, iskreno, poprilično zabavan.

Umjesto da vam aplikacija automatski odredi cijenu vožnje, vi sami predložite iznos koji ste spremni platiti. Vozač ga može prihvatiti, ponuditi nešto višu cijenu ili naći kompromis.

U gradu u kojem je cjenkanje dio svakodnevice, ovakav način dogovaranja cijene djeluje sasvim prirodno.

Naravno, taksija ima na svakom koraku, pa pronaći slobodno vozilo uglavnom nije problem.

Kao i uvijek, ako vožnju dogovarate direktno s vozačem, preporučujem da cijenu dogovorite prije nego što krenete.

Na raspolaganju su i druge aplikacije za prijevoz, kao i javni gradski prevoz, ali ih tokom svog boravka nisam imala potrebu koristiti.

Inšallah, Marakeš

Kad god se neko putovanje približi kraju, noć prije povratka kući rijetko kada dobro spavam.

Misli mi se neprestano vraćaju na male trenutke s putovanja – mjesta koja sam posjetila, razgovore koje sam vodila, mirise koje sam zapamtila i one neočekivane sitnice koje ostanu sa mnom još dugo nakon povratka kući.

Ponekad odmah shvatim zašto su mi toliko važne.

Ponekad mi za to treba malo više vremena.

Ali svako putovanje me nauči nečemu.

Marakeš je grad kontrasta. Zemlja i nebo. Tišina i buka. Topli tonovi crvene i hladne nijanse plave. Upravo u toj ravnoteži suprotnosti krije se njegova posebna ljepota.

U Marakešu sam shvatila da stvari koje na prvi pogled djeluju potpuno suprotno mogu savršeno funkcionisati zajedno.

Šoljica kafe, svega nekoliko koraka od buke i užurbanosti sukova, može biti iznenađujuće mirna.

Boje i geometrijski uzorci za koje biste pomislili da se nikada ne mogu uklopiti, ovdje stvaraju savršenu cjelinu.

Marakeš je grad satkan od kontrasta.

Haotičan i miran.
Tradicionalan i moderan.
Intenzivan i umirujući.
I nekako, sve to savršeno funkcioniše.

Inšallah.

Ako Bog da.

Ovo je bilo moje prvo solo putovanje. Nije trebalo biti tako, ali na kraju je ispalo mnogo bolje nego što sam mogla zamisliti.

Putovanja nas nauče da nije sve u našim rukama.

Možemo praviti planove, postavljati ciljeve i raditi na njima, ali ponekad se najljepše stvari dogode kada prestanemo pokušavati kontrolisati svaki detalj i jednostavno dopustimo životu da teče.

Ako nam je nešto suđeno, pronaći će put do nas. A ako nije, možda nas iza narednog ugla čeka nešto još bolje.

Maroko ima nevjerovatnu sposobnost da ostavi trag u ljudima.

U svakom slučaju, preporučujem da u kofer spakujete i jednu sklopivu putnu torbu.

Zapravo, samo dva mjeseca nakon ovog putovanja ponovo sam se našla u Maroku. Ovoga puta obišla sam još nekoliko gradova, ali sam se na kraju vratila svom omiljenom mjestu—Tamraghtu.

Možda je moja lekcija iz Marakeša:

Ponekad je najbolje jednostavno slijediti svoju znatiželju, vjerovati putovanju i vidjeti kuda će vas ono odvesti.

Inšallah.

Jeste li tip koji voli isplanirati svaki detalj ili na svakom putovanju ostavite malo prostora da vas život iznenadi?

Voljela bih čuti i vaše iskustvo – pišite mi u komentarima.