Vodič kroz Arušu: šta sam naučila u ovom tanzanijskom gradu

Afrika mi je bila u mislima otkad znam za sebe. Ono što je počelo kao dječiji san na kraju me odvelo u Arušu, živahan grad u podnožju planine Meru, gdje sam pronašla mnogo više nego što sam očekivala. Od masajskih tradicija i svahili izraza do prijateljstava, plantaža kafe i svakodnevnog života, ovaj vodič objedinjuje mjesta, priče i lekcije zbog kojih sam zavoljela sjever Tanzanije.

Napomena o partnerskim linkovima: Neki linkovi u ovom članku su partnerski linkovi. To znači da mogu dobiti malu proviziju ili naknadu ako ih koristiš, bez dodatnih troškova za tebe. Hvala ti što podržavaš Navadala Stories.

Slobodno prijeđi na dio koji te najviše zanima:

Tragom dječijeg sna u Tanzaniji

Afrika me oduvijek fascinirala. Još kao dijete sanjala sam da ću jednog dana posjetiti ovaj kontinent. Provodila sam sate učeći o njegovim državama, gradovima, plemenima, divljim životinjama i svakoj zanimljivoj činjenici koju sam mogla pronaći. U to vrijeme enciklopedije su bile moj glavni izvor informacija. Kasnije je stigao internet i sve učinio mnogo lakšim.

Moj omiljeni film je Bijela Masajka (The White Masai), priča o Švicarki koja je zbog ljubavi ostavila sve i preselila se u Keniju, u malo selo u kojem su živjeli Masaji. Kasnije je o svom iskustvu napisala tri knjige, koje i danas čuvam u svojoj staroj studentskoj sobi.

Mnogo godina kasnije želja mi se konačno ostvarila i otputovala sam u Tanzaniju na safari. Moje odredište bila je Aruša, često nazivana prijestolnicom safarija zbog blizine nekih od najljepših nacionalnih parkova na svijetu. Uostalom, dovoljno je izgovoriti Serengeti i mašta već počinje raditi.

Sletjela sam na aerodrom Kilimandžaro i taj trenutak i dalje pamtim kao jedan od najposebnijih u svom životu. Konačno sam stajala na afričkom tlu i osjećala toplinu sunca na koži. Duboko sam udahnula nekoliko puta i prepustila se emocijama koje su me preplavile.

Vozač me već čekao kako bi me odvezao do hotela. Turizam u Aruši izuzetno je dobro organizovan, od izleta i smještaja do hrane i prijevoza.

Veliki dio safarija provodi se putujući između različitih odredišta i nacionalnih parkova, iako to zavisi od trajanja i vrste safarija koju izabereš. U početku može djelovati naporno, ali zahvaljujući opuštenom lokalnom pristupu sve se nekako odvija upravo onako kako treba. Svahili izraz pole pole, koji znači „polako, polako“, savršeno opisuje takav način razmišljanja.

Aruša – u podnožju planine Meru

Aruša se nalazi oko 50 kilometara od aerodroma Kilimandžaro. Smještena u podnožju planine Meru, leži na približno 1.400 metara nadmorske visine. Iako je blizu ekvatora, nadmorska visina održava temperature relativno blagim, s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 25 °C.

Glavni je grad regije Aruša na sjeveroistoku Tanzanije i ima približno 600.000 stanovnika.

Meni je vožnja od aerodroma bila ispunjena prizorima svijeta potpuno drugačijeg od mog, pa je sat vremena puta prošao začas. Dok smo ulazili u grad, primijetila sam gust saobraćaj – automobile, motocikle, bicikliste i pješake koji su se kretali prometnim ulicama. Prodavači su na štandovima uz cestu nudili gotovo sve što se može zamisliti.

Ipak, najviše su mi pažnju privukla prekrasna stabla prekrivena ljubičastim cvjetovima. Vozač mi je rekao da su to stabla jakarande. Imala sam sreću što sam stigla u oktobru jer jakarande cvjetaju od septembra do novembra.

Zašto Aruša?

Ovoga puta odlučila sam pisati baš o Aruši jer imam osjećaj da je mnogi putnici koriste samo kao polaznu tačku za safari ili uspon na Kilimandžaro, a da ne odvoje vrijeme da upoznaju grad. Aruša, međutim, nije samo mjesto iz kojeg se kreće dalje.

Grad su 1830-ih osnovali Masaji Aruša. Služio je kao trgovačko središte u kojem su se žito, med, pivo i duhan razmjenjivali s Masajima Kisongo za stoku, mlijeko, meso i kože.

Godine 1896. Njemci su zauzeli ovo područje i izgradili Bomu, kolonijalni vojni kompleks. Danas se u Bomi nalazi Nacionalni prirodnjački muzej. Tokom Prvog svjetskog rata grad su preuzeli Britanci.

Tanganjika je stekla nezavisnost 1961. godine, a 1964. ujedinila se s Narodnom Republikom Zanzibar. Tako je nastala država koju danas poznajemo kao Tanzaniju – TAN od Tanganjike i ZAN od Zanzibara.

U Tanzaniji živi više od 120 etničkih grupa, od kojih svaka ima vlastiti jezik, običaje i tradiciju. Svahili služi kao zajednički jezik koji ih povezuje, dok je i engleski široko rasprostranjen.

Arušu sam posjetila dva puta. Prvi put tokom safarija, prije nego što sam nastavila prema Zanzibaru. Grad sam vidjela samo nakratko, uglavnom iz vozila, ali i to je bilo dovoljno da zavolim njegovu dnevnu energiju i noćni život.

Drugi put došla sam zbog uspona na Kilimandžaro. Ovoga puta namjerno smo izdvojile nekoliko dana za istraživanje samog grada. Rezervisale smo hotel u centru kako bismo što više toga mogle otkriti pješice – i pokazalo se da je to bila jedna od najboljih odluka koje smo donijele.

Rafiki: kada stranci postanu prijatelji

Ljudi u Aruši izuzetno su otvoreni i ljubazni. Lako je započeti neobavezan razgovor, a lokalci će rado preporučiti restorane, kafiće i mjesta koja vrijedi posjetiti – od poznatih atrakcija do onih manje poznatih.

Tokom prvog boravka, u Aruši sam provela samo dvije noći. Prvu po dolasku, a već sljedećeg jutra krenuli smo na safari. Druga je bila moja posljednja noć u Tanzaniji, neposredno prije leta za Zanzibar. Nisam imala dovoljno vremena da samostalno istražim grad niti da upoznam njegov noćni život.

Ipak, William, naš safari vodič, preporučio nam je mjesto za večeru. Odvezao nas je do smještaja kako bismo se odmorile i spremile, a zatim se vratio po nas u dogovoreno vrijeme. Zahvaljujući njemu, nakratko smo upoznale Arušu nakon zalaska sunca: odlična večera, lokalni pub i prvi susret sa živom atmosferom grada. Meni je djelovala kao jedan od onih gradova koji nikada zaista ne spavaju.

Tokom uspona na Kilimandžaro sprijateljile smo se s nekoliko vodiča, koji su nas kasnije pozvali u svoje domove. Jedna od mojih najdražih uspomena je ručak koji je pripremila Manuova majka. Cijela njegova porodica dočekala nas je kao da se poznajemo godinama.

Roland nas je pozvao da vidimo kuću koju je iznajmio i planirao pretvoriti u hostel. Uvečer smo zajedno izlazili, plesali, upoznavali njihove prijatelje i razmjenjivali priče. Uvijek su se pobrinuli da se sigurno vratimo u smještaj.

To su trenuci kojih se najradije sjećam i na kojima sam duboko zahvalna.

Jedan od razloga zbog kojih nemam mnogo fotografija s ovog putovanja jeste jaka zubobolja koju sam imala tokom većeg dijela boravka. Iako sam se trudila da ne utiče na moje iskustvo, svakako je uticala na moje raspoloženje. U tom periodu kontaktirao me Godlisten, organizator našeg uspona na Kilimandžaro i safarija, kako bi provjerio treba li mi nešto ili želim li da me odveze u bolnicu.

Upravo zbog ovakvih gesti osjećaš se sigurno u stranoj zemlji. Njegovu agenciju, Everlasting African Adventure, od srca bih preporučila svima koji planiraju safari, uspon na Kilimandžaro ili bilo koje drugo putovanje kroz Tanzaniju ili Keniju.

Masaji: život s prirodom, a ne protiv nje

Jedna od najpoznatijih etničkih grupa u Tanzaniji su Masaji, koji govore maa jezikom.

Njihov način života zasniva se na uzgoju stoke, a tradicionalno se sele u potrazi za novim pašnjacima i izvorima vode. Stoka je mnogo više od izvora hrane i prihoda – ona je važan dio masajskog identiteta i duhovnosti.

Prema vjerovanjima Masaja, bog Enkai povjerio je svu stoku na Zemlji masajskom narodu. Briga o stoci zato se smatra svetom dužnošću.

Zbog te bliske povezanosti, njihova tradicionalna prehrana kroz historiju se sastojala od mesa, mlijeka, životinjske masti i krvi. U novije vrijeme kukuruz je postao važna osnovna namirnica, posebno u obliku ugalija, jela sličnog palenti.

Riba i piletina tradicionalno su imale veoma malu ulogu u masajskoj kuhinji jer se ne smatraju dijelom Enkaijevog svetog dara.

Masaji uglavnom žive na sjeveru Tanzanije i jugu Kenije, na području koje je prije uspostavljanja kolonijalnih granica bilo poznato kao Maasailand. Za Masaje zemlju ne određuju političke granice, već krajolici koje oblikuju kiša, pašnjaci i kretanje životinja.

Stoljećima su se selili u ritmu godišnjih doba, prateći kiše i tražeći svježe pašnjake. Njihove seobe često su se podudarale s velikim migracijama gnuova kroz Serengeti i Masai Maru.

Danas se Masaji suočavaju sa sve većim izazovima. Širenje gradova, zaštićena područja prirode i razvoj turizma ograničili su im pristup zemlji koju su njihove zajednice tradicionalno koristile.

Pomalo paradoksalno, jer su Masaji imali važnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti ovih područja. Njihova tradicija naglašava suživot s divljim životinjama. Budući da im stoka osigurava hranu, odjeću i mnoge druge životne potrepštine, lov na divlje životinje uglavnom se nije podsticao.

To duboko poštovanje prema prirodi i dalje je jedan od najznačajnijih dijelova masajske kulture i vrijedan primjer održivog načina života.

Poseban utisak na mene ostavila je ideja da od zemlje treba uzeti samo onoliko koliko ti je potrebno. Njihov način života čvrsto je povezan s uvjerenjem da priroda nije nešto što treba osvojiti, već nešto uz šta treba živjeti. Posmatrajući tu ravnotežu između ljudi, životinja i okoliša, pitala sam se koliko bi naš svijet izgledao drugačije kada bismo svi uzimali samo ono što nam treba, a ostavljali dovoljno i drugima.

Dok hodaš Arušom, Masaje je lako prepoznati po njihovim šukama – tradicionalnim ogrtačima od tkanine koji su često jarkocrvene boje. Crvena simbolizira snagu i zaštitu, a vjeruje se i da pomaže u odvraćanju predatora, što je važno u stočarskom načinu života.

Tkanina se može omotati na različite načine, zavisno od dobi, spola i prilike – od svakodnevnih aktivnosti do ceremonija.

Tradicionalno se odjeća izrađivala od goveđe kože ukrašene prirodnim bojama i perlama.

Masaji su poznati i po nakitu, koji uglavnom izrađuju žene. Ove vještine prenose se s generacije na generaciju.

Svaka ogrlica, narukvica i ukras za glavu govori nešto o osobi koja ga nosi, poput njene dobi, bračnog statusa i položaja u zajednici.

Boje također imaju svoje značenje:

• Bijela simbolizira čistoću i mlijeko.
• Plava predstavlja nebo.
• Crvena označava hrabrost i odvažnost.
• Zelena simbolizira zdravlje i zemlju.

Iako savremeni utjecaji sve više oblikuju masajske zajednice, njihova kultura ostaje snažno povezana sa stokom, zajedništvom i tradicionalnim ritualima.

Sve više masajske djece danas pohađa školu, stiče pismenost i nove mogućnosti, a istovremeno zadržava povezanost sa svojim nasljeđem.

(Izvori: Visit Natives, Cultural Survival)

Mnogi od najpoznatijih nacionalnih parkova i zaštićenih područja Tanzanije nalaze se na zemlji koju su tradicionalno naseljavali Masaji, a njihova imena često potječu iz maa jezika:

• Serengeti – „beskrajne ravnice“
• Ngorongoro – ime je dobio prema zvuku kravljeg zvona: ngor ngor
• Jezero Manyara – naziv potječe od riječi emanyara, maa naziva za trnovitu euforbiju koja se koristi kao živa ograda oko domova

Posjetioci mogu obići i masajska sela te upoznati njihov svakodnevni život i tradiciju.

Šta ne propustiti u Aruši

Arušu je najbolje istražiti pješice. Njene šarene pijace, muzeji, kafići i prometne ulice pružaju mnogo prilika da upoznaš svakodnevni život i osjetiš ritam grada. Mnoga mjesta navedena u nastavku lako možeš posjetiti tokom šetnje centrom, dok je do nekoliko njih potrebna kratka vožnja.

Šetnja gradom

^{Nisam uspjela pronaći turističku kartu Aruše koja uključuje sve ove atrakcije, pa sam napravila vlastitu. Označila sam lokacije na Google kartama i uz pomoć umjetne inteligencije pretvorila ih u jednostavnu kartu za pješački obilazak. Karta bi trebala pomoći pri orijentaciji, ali imaj na umu da su zbog korištenja umjetne inteligencije moguća manja odstupanja.}

Masajska pijaca

Tokom boravka u Aruši vrijedi posjetiti Masajsku pijacu, koja se nalazi u centru grada, u blizini poznatog tornja sa satom.

Na više od stotinu štandova možeš razgledati lokalna umjetnička djela, ručno izrađeni nakit, suvenire, tekstil i rukotvorine.

Ako voliš cjenkanje, ovo je pravo mjesto za tebe.

Muzej Boma

Na samo deset minuta hoda (od pijace) nalazi se Nacionalni prirodnjački muzej.

Samu zgradu, poznatu kao Boma, prvobitno su izgradili Njemci početkom 20. stoljeća kao kolonijalni vojni kompleks. Godine 1987. pretvorena je u muzej.

Muzej je posvećen očuvanju i predstavljanju prirodnog i kulturnog nasljeđa Tanzanije kroz izložbe, obrazovne programe i publikacije.

Jedan dio istražuje odnos između ljudi i prirode, drugi govori o njemačkoj kolonijalnoj vlasti, dok treći prikazuje divlje životinje i sadrži zbirku prepariranih životinja.

U sklopu muzeja nalaze se i botanički vrt te divovska kornjača koja rado dočekuje posjetioce.

Muzej je otvoren svakog dana od 9:00 do 18:00 sati, a ulaznice se mogu kupiti na ulazu. Ulaznica košta približno 15.000 tanzanijskih šilinga, odnosno oko 5 eura. Muzej se nalazi u ulici Boma Road.

The Tanzanite Experience – muzej Blue Plaza

The Tanzanite Experience dijelom je muzej, a dijelom izložbeni salon nakita.

Posvećen je tanzanitu, rijetkom dragom kamenu koji se pronalazi samo u Tanzaniji.

Iako su lokalni Masaji i ranije poznavali ovaj kamen, međunarodnu pažnju privukao je 1960-ih, kada je kompanija Tiffany & Co. prepoznala njegovu ljepotu i komercijalni potencijal. Kompanija ga je nazvala „tanzanit“ i pokrenula uspješnu marketinšku kampanju kojom ga je predstavila svijetu.

U Tanzaniji se tanzanit tradicionalno poklanja ženama nakon poroda jer se vjeruje da majci i djetetu donosi zdravlje, blagostanje i sreću.

Neki također vjeruju da tanzanit poboljšava koncentraciju, pomaže pri meditaciji i donosi unutrašnji mir.

Muzej predstavlja priču o tanzanitu kroz fotografije i izložbe posvećene njegovom otkriću, vađenju i obradi.

Na kraju obilaska posjetioci mogu kupiti nakit s ovim rijetkim dragim kamenom kao poseban suvenir iz Tanzanije.

The Tanzanite Experience nalazi se na trećem spratu zgrade Blue Plaza u ulici India Street u Aruši. Ulaz u muzej je besplatan. Otvoren je od ponedjeljka do subote od 8:30 do 17:30, a nedjeljom od 10:00 do 15:00.

Spomenik Aruškoj deklaraciji i muzej

Smješten u samom srcu Aruše, na kružnom toku Uhuru, Spomenik Aruškoj deklaraciji predstavlja simbol slobode i podsjetnik na borbu Tanzanije za nezavisnost.

Na istoj lokaciji posjetioci mogu saznati više o političkoj historiji zemlje u muzeju koji se nalazi pored spomenika.

Aruška deklaracija, koju je 1967. godine predstavio prvi predsjednik Tanzanije Julius Nyerere, bila je prekretnica u historiji zemlje. Uvela je koncept Ujamaa, koji se često prevodi kao afrički socijalizam, te naglasila oslanjanje na vlastite snage, jednakost i smanjenje zavisnosti od strane pomoći.

Danas spomenik služi kao historijska znamenitost i mjesto okupljanja u centru grada.

Muzej Aruške deklaracije otvoren je svakog dana i nalazi se u ulici Kaloleni Road u Aruši. Ulaznica košta približno 15.000 tanzanijskih šilinga, odnosno oko 5 eura.

Toranj sa satom u Aruši

Na nekoliko minuta hoda nalazi se jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Aruše – toranj sa satom.

Prema lokalnoj predaji, toranj označava polovinu puta između Kaira i Cape Towna, gradova koje je nekada trebala povezivati željeznička pruga preko afričkog kontinenta.

Iako ambiciozna željeznička pruga „Cape to Cairo“ nikada nije završena, ideja o toj ruti i dalje živi. I danas mnogi avanturistički putnici pokušavaju prijeći Afriku prateći ovu legendarnu putanju, automobilom, motociklom, biciklom ili u sklopu kopnene ekspedicije.

Oni koji završe cijelo putovanje često ga smatraju najvećom avanturom svog života.

Centralna pijaca u Aruši

Još jedno mjesto koje bih posebno preporučila jeste Centralna pijaca u Aruši.

Ovdje zaista možeš osjetiti puls grada. Kako bismo mi rekli, možeš pronaći sve „od igle do lokomotive“.

Svježe voće, povrće, začini, meso, kućne potrepštine, odjeća, suveniri i bezbroj drugih proizvoda ispunjavaju uske prolaze pijace.

Ovo je dobro mjesto za ćaskanje s lokalnim stanovnicima, posmatranje svakodnevnog života, isprobavanje lokalne hrane i upoznavanje energije grada iz neposredne blizine.

Ako se nikada ranije niste cjenkali, ovo je dobra prilika da naučite.

Sve ove atrakcije nalaze se blizu jedna drugoj, pa ih je lako obići pješice. U okolini ima mnogo kafića i restorana koji nude lokalnu i internacionalnu kuhinju.

Iako se širom grada nalaze brojne male prodavnice, Shoppers Supermarket praktičan je izbor ako tražiš veći izbor proizvoda.

Tinga Tinga slikarski stil

Jedna od stvari koje ćeš brzo primijetiti širom Tanzanije jeste šareni i prepoznatljivi slikarski stil Tinga Tinga.

Stil je dobio ime po tanzanijskom umjetniku Edwardu Saidiju Tingatingi, koji je inspiraciju pronalazio u svijetu oko sebe – divljim životinjama, drveću, planinama, seoskom životu i krajolicima istočne Afrike.

Nažalost, Tingatingin život prerano je prekinut kada je slučajno stradao od zalutalog metka tokom pucnjave.

Iako je njegova karijera završila prerano, njegovo umjetničko nasljeđe nastavilo je živjeti.

Njegovi učenici nastavili su slikati u istom stilu, a umjetnost Tinga Tinga s vremenom se proširila širom istočne Afrike i izvan nje.

Danas se ove živopisne slike mogu pronaći svuda – od štandova uz cestu i lokalnih pijaca do galerija i hotela.

Malo dalje od centra

Ako se udaljiš od centra grada, u Aruši možeš upoznati još više lokalne umjetnosti, kulture, kafe i prirode.

Cultural Heritage Centre

Jedna od atrakcija koje vrijedi posjetiti u Aruši jeste Cultural Heritage Centre.

Ovaj prostor predstavlja afričku umjetnost, kulturu i zanatstvo te pomaže u njihovom očuvanju i predstavljanju svijetu.

Centar su osnovali Saifudin i Zahra Khanbhai, koji su prvobitno otvorili malu galeriju s ciljem zaštite i promocije umjetnosti istočne Afrike.

S vremenom je prerastao u jednu od najvažnijih kulturnih institucija Tanzanije, koju svake godine posjeti oko 50.000 ljudi.

Unutra posjetioci mogu razgledati impresivne zbirke afričke umjetnosti, skulptura, nakita i kulturnih predmeta iz različitih dijelova kontinenta.

Centar organizuje i radionice na kojima posjetioci mogu učiti tradicionalne tehnike izrade nakita ili se okušati u puhanju stakla i izraditi vlastiti stakleni predmet.

Cultural Heritage Centre nalazi se na Dodoma Roadu i otvoren je svakog dana od 9:00 do 18:00 sati. Iako nije u centru grada, lako je dostupan i često se posjećuje na putu prema safariju ili tokom transfera do aerodroma i nazad. Ako ga ne posjetiš usput, možeš lako doći samostalno lokalnim bajajom (tuk-tukom).

Vodopad Materuni i plantaža kafe

Smješten u blizini sela Materuni, na obroncima Kilimandžara, ovaj jednodnevni izlet spaja dvije stvari po kojima je Tanzanija posebno dobra: prirodu i kafu – sasvim slučajno, dvije stvari koje i sama najviše volim.

Šetnja kroz bujno zelenilo vodi do vodopada Materuni, jednog od najviših vodopada u regiji. Lokalni vodiči pričaju o narodu Chagga, koji stoljećima živi na plodnim obroncima Kilimandžara.

Upravo se ovdje prvi put rodila ideja da se jednog dana popnem na Kilimandžaro. Dok sam hodala njegovim podnožjem, gledala sam prema gore i razmišljala: možda ću se jednog dana popeti sve do vrha. Na dan naše posjete Kilimandžaro nije želio otkriti svoj vrh. Oblaci su sakrili njegovu najvišu tačku, zbog čega je djelovao još tajanstvenije. Često se kaže da i samo ime Kilimandžaro znači „Sjajna planina“ – od riječi kilima (planina na svahiliju) i njaro (sjaj ili bjelina na jeziku naroda Chagga).

I Masaji su duboko povezani s Kilimandžarom. Prema njihovoj tradiciji, Enkai, njihov bog, prebiva na planini. Na maa jeziku Kilimandžaro je poznat kao Ol Doinyo Oibor – Bijela planina. Za obje zajednice Kilimandžaro nije samo prirodna znamenitost, već dio njihovog kulturnog identiteta i duhovnog nasljeđa.

Tradicija usmenog pripovijedanja ovdje je i dalje snažna, a priče često počnu živjeti vlastitim životom. Zavisno od toga ko ih pripovijeda, detalji se mogu promijeniti, novi se pojaviti, a stari nestati. Ovo su verzije koje sam ja čula.

Za ljubitelje kafe iskustvo se nastavlja i nakon pješačenja. Posjetioci mogu naučiti kako lokalni uzgajivači tradicionalno uzgajaju, prže, melju i pripremaju kafu. Bilo je zanimljivo posmatrati cijeli proces, od zrna do šoljice, a još ljepše popiti kafu u čijoj sam pripremi i sama učestvovala.

Od stabla kafe do prženih zrna – faze tradicionalne pripreme kafe u Materuniju.

Također smo ručale u ovom selu, a ovakvi obroci često o nekom mjestu kažu više nego bilo koji turistički vodič. Tu se nalazila i mala suvenirnica s ručno izrađenim predmetima lokalnih zanatlija. Najviše su mi se svidjele razglednice napravljene od listova banane. Jednu sam ponijela kući, uokvirila je i danas visi u mom dnevnom boravku kao uspomena na taj poseban dan.

Nauči nekoliko riječi na svahiliju

Kad god putujem, volim naučiti nekoliko riječi na lokalnom jeziku. Obično ih sačuvam u telefonu kako bi mi uvijek bile pri ruci.

Ovo su neke od korisnihfraza i riječi i izraza na svahiliju:

Čak i nekoliko naučenih riječi može otvoriti vrata lijepim razgovorima i često izmamiti osmijeh na licima ljudi.

Šta obući u Aruši?

Tanzanija ima dvije glavne sezone. Od juna do oktobra traje sušna sezona, s prohladnim jutrima, vedrim nebom i mnogo sunca. Od novembra do maja dolazi kišna sezona. Zato će ono što spakuješ zavisiti od perioda u kojem putuješ.

Fokusirat ću se na sušnu sezonu jer sam tada posjetila Tanzaniju, a u tom periodu dolazi i većina putnika.

Brzo sam primijetila koliko se temperatura mijenja tokom dana. Jutra i večeri mogu biti neočekivano svježi, dok je tokom dana mnogo toplije. Drugim riječima, najbolje je oblačiti se slojevito.

Život ovdje prati filozofiju pole pole i ljudi su uglavnom veoma opušteni. Ipak, primjereno odijevanje pokazuje poštovanje prema lokalnoj kulturi.

Najviše mi je odgovarala široka odjeća neutralnih boja, izrađena od prirodnih materijala poput pamuka i lana. Takva odjeća hladi, štiti od sunca i pruža dodatnu zaštitu od komaraca. I iskreno, jednostavno je udobna.

Osim kreme za sunčanje, svakako preporučujem da poneseš sunčane naočale, kapu ili šešir, sredstvo protiv insekata i laganu maramu. Marama je jedna od onih stvari koje na putovanju uvijek pronađu svoju namjenu – za zaštitu od sunca, prašnjavu cestu ili svježiju večer. Vrijedi spakovati i losion poslije sunčanja ili aloe veru, posebno nakon dugih dana provedenih na otvorenom.

Što se obuće tiče, japanke ili sandale odlične su za dnevne šetnje gradom, dok su lijepe ravne cipele dobar izbor za večernje izlaske. Budući da većina posjetilaca boravak u Aruši kombinuje sa safarijem ili drugim izletima, u koferu bi trebalo biti mjesta i za planinarske cipele ili patike.

Jedan opći savjet za putovanja: ponesite obuću koju ste već nosili i za koju znate da je udobna. Isprobavanje potpuno novih sandala na putovanju koje uključuje mnogo hodanja gotovo je siguran način da skupite žuljeve umjesto uspomena.

Lista za pakovanje

✔ Široke hlače, bermude te midi ili maksi suknje i haljine
✔ Majice u kombinaciji sa širokim košuljama dugih rukava
✔ Jakna ili dukserica za svježa jutra i večeri – i ne zaboravi čarape
✔ Praktični, ali lijepi dodaci poput sunčanih naočala, šešira i marama
✔ Udobna obuća – sandale, japanke, ravne cipele i patike
✔ Krema za sunčanje, losion poslije sunčanja i sredstvo protiv insekata
✔ Neutralne boje poput bež, bijele, maslinastozelene i nježnih pastelnih tonova

❌ Izbjegavaj odjeću s vojnim ili maskirnim uzorcima. Takva odjeća rezervisana je za vojsku i civilima je zabranjeno nositi je u Tanzaniji.

A ko kaže da ne možemo istovremeno izgledati lijepo i biti praktične?

Sada kada je kofer spreman, preostaje samo odlučiti kako provesti vrijeme. Aruša nudi sve, od safarija i obilazaka plantaža kafe do masajskih sela i jednodnevnih izleta u prirodu. Ovo su neka iskustva koja bi ti se mogla svidjeti.

Mali dio Tanzanije koji sam ponijela kući

Kada razmišljam o vremenu provedenom u Aruši i Tanzaniji, najviše pamtim ne samo divlje životinje, krajolike i poznate znamenitosti, već toplinu ljudi, ritam pole pole – „polako, polako“ – i osjećaj dobrodošlice u svijet koji je nekada postojao samo u mojoj dječijoj mašti.

Još jedan izraz koji ćeš često čuti u Tanzaniji jeste Hakuna Matata – „bez brige“. Većina nas ga poznaje iz filma Kralj lavova, ali ovdje je mnogo više od poznate fraze. To je način života.

Neke stvari su takve kakve jesu i nikakva briga ih neće promijeniti. To ne znači odustati, već prihvatiti ono što ne možeš kontrolisati i usmjeriti energiju na ono što možeš.

Za mnoge putnike Aruša je samo polazna tačka za safari ili uspon na Kilimandžaro. Za mene je postala odredište vrijedno vlastitog putovanja – grad zbog kojeg vrijedi usporiti, istražiti ga pješice i dopustiti sebi da ga zaista doživiš.

A kada život postane pomalo previše, sjeti se: Hakuna Matata. Nasmiješi se, otpusti ono što te opterećuje i hrabro nastavi dalje. Ponekad se mjesta kroz koja samo prolazimo na putu prema nekom drugom odredištu pokažu kao ona koja najviše pamtimo.

Planiraš putovanje u Tanzaniju? Jesi li već doživjela/o tanzanijski ritam pole pole ili je to još uvijek san koji čeka da se ostvari? Voljela bih čuti tvoje utiske i priče s putovanja ili odgovoriti na pitanja u komentarima ispod.