Bečke legende i mitovi: Bazilisk, kuga i neobične smicalice

Volim mjesta koja imaju svoje priče, a Beč ih ima napretek. Pogledate staru zgradu i otkrijete da čak i njena fasada ima priču za ispričati. Prođete pored fontane ili uskom uličicom i naiđete na legendu koja čeka da bude ispričana. A ja ih rado slušam.

Smjestite se udobno i zamislite da ste ovdje. A ako već sjedite u nekoj od bečkih kafana s produženim espresom ispred sebe, još bolje.

Ovo su tri bečke legende i mita koji su postali dio duše grada.

Napomena o partnerskim linkovima: Neki linkovi u ovom članku su partnerski linkovi. To znači da mogu dobiti malu proviziju ili naknadu ako ih koristiš, bez dodatnih troškova za tebe. Hvala ti što podržavaš Navadala Stories.

Lieber Augustin

Većina Bečlija poznaje ga kao Lieber Augustin, odnosno Dragi Augustin. Ovaj legendarni lik najčešće se povezuje s Marxom Augustinom, uličnim pjevačem i sviračem gajdi koji je zabavljao ljude po bečkim ulicama i gostionicama.

Tokom velike epidemije kuge 1679. godine gradom je zavladao strah. Augustin je, međutim, nastavio pjevati i nasmijavati ljude. Priča kaže da je upravo tako dobio nadimak Lieber Augustin – jer je uspijevao izmamiti osmijeh na lica ljudi čak i u jednom od najmračnijih perioda Beča.

Postojalo je nešto što je Augustin navodno volio gotovo jednako kao muziku: vino.

Jedne večeri popio je malo više nego inače. Na putu kući zaspao je na ulici. Na njegovu nesreću, bilo je to usred epidemije kuge, kada su kola svakodnevno skupljala mrtve.

Ljudi koji su ga pronašli pomislili su da je još jedna žrtva kuge. Stavili su ga na kola i odvezli izvan gradskih zidina, gdje su tijela bacana u veliku zajedničku grobnicu poznatu kao Pestgrube.

Sljedećeg jutra Augustin se probudio.

Zbunjen i okružen tišinom, polako je shvatio gdje se nalazi.

„Upomoć! Još sam živ!“, povikao je.

Odgovora nije bilo.

Povikao je ponovo, ovaj put glasnije, sve dok neko napokon nije čuo njegov glas. Augustina su izvukli iz grobnice i vratili u grad.

Iako je cijelu noć proveo među tijelima žrtava kuge, nikada se nije razbolio. Je li imao nevjerovatnu sreću, je li ga spasilo previše vina ili je priča jednostavno rasla sa svakim novim prepričavanjem? Niko zapravo ne zna.

Pjesma „O du lieber Augustin“ (O, dragi Augustine) pojavljuje se u pisanim izvorima krajem 18. stoljeća. Kasnije je povezana s legendarnim Bečlijom koji je preživio kugu, iako nema dokaza da ju je Augustin sam napisao.

Kao i čovjek o kojem govori ova priča, i pjesma je postala dio bečkog folklora.

Legenda o Augustinu živi i danas kroz Augustinbrunnen (fontanu) i Augustinplatz (trg), koji se nalaze u 7. bečkom okrugu.

Dok sam pripremala ovu priču, otišla sam do Augustinplatza da napravim nekoliko fotografija našeg Dragog Augustina. Ali Augustina nije bilo. Izgleda da je opet završio tamo gdje nije planirao.

Ovaj put razlog je, srećom, mnogo manje dramatičan. Njegov kip je privremeno uklonjen zbog radova na produženju bečke linije U2, a na njegovom mjestu trenutno je gradilište.

Legenda o bazilisku

Zamislite da prije nekoliko stotina godina hodate uskim ulicama Beča. Sunce je već nestalo iza krovova, ulica je utihnula, a niko se ne usuđuje prići malom bunaru u Schönlaterngasse.

Priča se da u njemu živi zastrašujuće stvorenje.

Bazilisk ima glavu pijetla, tijelo zmije i smrtonosan pogled. Ko god ga pogleda direktno u oči, umire na mjestu. Čak je i njegov dah otrovan.

Bunar ubrzo ostaje napušten. Roditelji upozoravaju djecu da mu se ne približavaju, dok komšije šapuću o čudovištu koje živi ispod bečkih ulica.

Niko ne zna kako ga pobijediti.

A onda neko predloži neobično rješenje. Umjesto da se protiv baziliska bore mačem, trebali bi upotrijebiti ogledalo. Ako stvorenje ugleda vlastiti odraz, njegova smrtonosna moć okrenut će se protiv njega.

Mladi pekarski šegrt dobrovoljno se javlja da provede plan.

Držeći ogledalo ispred sebe, oprezno prilazi bunaru i polako ga spušta unutra. Bazilisk podiže pogled i ugleda vlastiti odraz. Njegova moć okreće se protiv njega i čudovište biva uništeno.

Lijevo, Schönlaterngasse u historijskom centru Beča; desno, bazilisk i pekarski šegrt na fasadi kuće Basiliskenhaus.

Stanovnici Beča napokon mogu prići bunaru bez straha.

Mladi šegrt dobija više od zahvalnosti svojih komšija. Kao nagradu za njegovu hrabrost, pekar mu dopušta da se oženi njegovom kćerkom.

Bazilisk i natpis koji pripovijeda ovu staru priču i danas krase fasadu kuće Basiliskenhaus na adresi Schönlaterngasse 7.

Lako možete proći pored njega a da ga uopće ne primijetite, zato ne zaboravite pogledati prema gore.

Legenda o kralju Hanaka

Samo nekoliko koraka od crkve Maria am Gestade, nalazi se mala fontana pored koje većina posjetilaca samo prođe. Maria am Gestade jedna je od najstarijih crkava u Beču.

Prije nekoliko stoljeća na ovom se mjestu nalazila gostionica pod nazivom „Zum Wolf in der Au“, što bi se moglo prevesti kao „Kod vuka uz obalu“.

Među ljudima koji su ovdje radili bio je i jedan Bader – zanimanje koje je nekada objedinjavalo posao brijača, ranog hirurga i iscjelitelja. Bio je poznat kao kralj Hanaka (njem. Hannakenkönig). Nadimak se povezivao s njegovim navodnim porijeklom iz regije Haná, koja se danas nalazi u Češkoj.

Posao mu, međutim, nije uvijek išao najbolje.

Zato je kralj Hanaka smislio prilično nepošten način da dođe do novih pacijenata. Pod okriljem noći postavljao bi drvenu cjepanicu na put ljudima koji su izlazili iz gostionice.

Većina njih popila bi malo više vina nego što je trebalo. Spotaknuli bi se o cjepanicu, pali i povrijedili se.

Kralj Hanaka pojavio bi se gotovo istog trenutka.

„Povrijeđeni ste“, rekao bi. „Pođite sa mnom. Mogu vam pomoći.“

Naravno, liječenje nije bilo besplatno.

Njegov trik je prolazio prilično dugo. A onda se jedne zimske večeri prolaznik spotaknuo o cjepanicu, ali se nije ozbiljnije povrijedio.

Umjesto da prihvati pomoć kralja Hanaka, podigao je cjepanicu. Primijetio je da izgleda potpuno isto kao drva naslagana pored njegovog kamina.

Prevara je bila otkrivena, a njegovom unosnom malom poslu došao je kraj.

Ova priča povezuje se i s njemačkim izrazom „jemandem einen Prügel vor die Füße werfen“. Doslovno znači „baciti nekome cjepanicu pred noge“, a koristi se kada neko drugome namjerno stvara prepreke ili mu otežava život.

Priča o kralju Hanaka i danas živi kroz fontanu Hannakenbrunnen na trgu Concordiaplatz, odmah ispod stepenica koje vode prema crkvi Maria am Gestade.

Maria am Gestade – Marija na obali

Naziv Maria am Gestade znači „Marija na obali“.

Danas to može zvučati neobično, ali kada je crkva izgrađena, Dunav je prolazio mnogo bliže ovom dijelu Beča nego danas. Crkvu su tradicionalno posjećivali ribari i lađari.

Riječne obale odavno više nema, ali ime crkve i dalje čuva uspomenu na Beč koji je nekada postojao na ovom mjestu.

Istražite stari Beč uz vodiča

Tražite još neobičnih detalja po gradu? Nastavite s mojom potragom za bečkim lavovima ili uz moj kompletni vodič kroz Beč isplanirajte ostatak svog boravka.

Mnoge stare bečke ulice kriju priče koje je lako propustiti kada ih istražujete sami. Lokalni vodič može vam otkriti još legendi, neobičnih detalja i mjesta povezanih s prošlošću grada.

Pogledajte pješačke ture kroz stari Beč na GetYourGuideu ili uporedite historijske i pješačke ture kroz Beč na Viatoru i pronađite turu koja odgovara vašim planovima.