Esauira vodič: Grad vjetra, muzike i priča

Evropske karte su grad stoljećima bilježile pod imenom Mogador, dok ga je lokalno stanovništvo poznavalo pod drugim imenima. O porijeklu naziva Mogador još se raspravlja. Neki historičari povezuju ga s drevnim berberskim nazivom Amegdul, drugi s lokalnim svecem Sidijem Mogdoulom, dok ga UNESCO povezuje s feničanskom riječju Migdol, koja znači „mala tvrđava“. Kada je sultan Muhamed III u 18. stoljeću obnovio grad kao utvrđenu atlantsku luku, uveo je naziv Essaouira, koji se najčešće tumači kao „mali bedem“ ili „mali utvrđeni grad“ – prikladno ime za jedan od najljepše očuvanih gradova opasanih zidinama u Maroku.

Napomena o partnerskim linkovima: Neki linkovi u ovom članku su partnerski linkovi. To znači da mogu dobiti malu proviziju ili naknadu ako ih koristiš, bez dodatnih troškova za tebe. Hvala ti što podržavaš Navadala Stories.

Kao nekome ko voli historiju i legende, ovaj grad mi je odmah privukao pažnju. Znala sam da ga moram posjetiti – i nikada nisam požalila zbog te odluke. Provela sam četiri dana u Essaouiri, što je dovoljno da vidite šta grad nudi. Ali da biste zaista razumjeli njegov ritam, mislim da vam je potrebno malo više vremena.

Vjetroviti grad

Smještena na atlantskoj obali Maroka, Essaouira se često naziva afričkim gradom vjetra. Zahvaljujući gotovo neprestanim pasatima i atlantskim valovima koji zapljuskuju njenu obalu, postala je jedno od najboljih odredišta u zemlji za surfanje, kitesurfing, windsurfing (jedrenje na dasci) – a vjerovatno i za gotovo svaki drugi sport čiji se naziv završava na -surfing.

Naizgled beskrajna zlatna pješčana obala Esauirske plaže, poznate i kao plaža Tagharte, nudi ponešto za svakoga. Rana jutra savršena su za opušteno trčanje ili dugu šetnju uz umirujući zvuk atlantskih valova.

Kasnije tokom dana plaža oživi: djeca igraju fudbal na pijesku, lokalno stanovništvo i posjetioci uživaju na suncu, a stoljetne zidine medine uzdižu se samo nekoliko koraka dalje, stvarajući jedan od najprepoznatljivijih prizora Essaouire.

Plavo-bijela medina

Ima nešto u Medini Esauire što vas odmah umiri. Čim zakoračite unutar njenih zidina, sve djeluje skladno. Bijeli zidovi, plava vrata, vremenom istrošene škure i saksije s cvijećem stvaraju nenametljivu ljepotu. Iako Esauira nije zvanično poznata kao Plavi grad Maroka – ta titula pripada Chefchaouenu (Šefšauenu) – nijanse plave ovdje djeluju kao da im je upravo tu mjesto, odražavajući Atlantik s druge strane gradskih zidina.

Činilo se da svaka uska ulica otkriva još jedna lijepo oslikana vrata, šarenu saksiju ili plavi prozor obasjan suncem koji je samo čekao da bude fotografisan.

Plava vrata, vremenom istrošene škure i bijelo okrečeni zidovi – bezvremenska paleta boja koja medini Esauire daje njen prepoznatljiv šarm.

Dok sam gledala oko sebe, nisam mogla a da se ne zapitam zašto je plava boja gotovo posvuda. Ne postoji jedno zvanično objašnjenje. Prema jednoj teoriji, odgovor se krije u marokanskoj tradiciji, u kojoj se vjeruje da plava boja štiti od uroka i negativne energije. Dok je Turska poznata po plavoj nazar amajliji, u Maroku je poznatija Fatimina ruka (Khamsa). Oba simbola koriste se kao zaštita.

Postoji i praktično objašnjenje. Bijelo okrečeni zidovi odbijaju jako marokansko sunce i pomažu da unutrašnjost kuća ostane hladnija, dok drvo obojeno u plavo izuzetno dobro podnosi snažnu atlantsku svjetlost i slani morski zrak.

Bilo da su ove boje odabrane zbog zaštite, praktičnosti ili tradicije, djeluju kao da oduvijek pripadaju ovom mjestu – kao da je medina svoju paletu boja posudila od samog Atlantika.

Tuareški kompas

Jednog poslijepodneva, dok sam lutala medinom, ušla sam u malu prodavnicu kako bih pogledala kolekciju šarenih jakni. Umjesto toga, završila sam sjedeći uz čašu tradicionalnog marokanskog čaja od mente s vlasnikom prodavnice, Amirom.

Dok smo razgovarali, počeo mi je pokazivati nekoliko srebrnih privjesaka. Objasnio mi je da su različite amaziške i tuareške zajednice tokom stoljeća razvile vlastite prepoznatljive dizajne. Iako su se oblici razlikovali od jedne regije do druge, svi su odražavali nomadsko naslijeđe Sahare i važnost poznavanja pravca u beskrajnom krajoliku.

Prema Amirovim riječima, privjesci predstavljaju četiri strane svijeta. Pokazao mi je mali otvor na jednom od njih i objasnio da se mogao poravnati sa Sjevernjačom kako bi putnicima pomogao da zadrže pravi smjer tokom putovanja kroz pustinju. Ne mogu sa sigurnošću reći da li se zaista koristio na taj način ili se priča mijenjala tokom generacija. Ali svidjela mi se pomisao da jedan jednostavan komad nakita može nositi priče o ljudima koji su nekada prelazili Saharu, vođeni samo zvijezdama.

Lučki grad

Čak je i luka prepoznatljivo plava. Stotine drvenih ribarskih brodova lagano se ljuljaju na vodi, stvarajući jedan od najčešće fotografisanih prizora u Esauiri. Njihova boja nije odabrana samo zbog izgleda – marokanske ribarske luke tradicionalno koriste različite boje za svoje flote, a plava pripada Esaouiri.

Samo nekoliko koraka dalje, ribari na ribljoj pijaci istovaruju dnevni ulov, dok galebovi kruže iznad njih, a mačke strpljivo čekaju svoj dio. Ako želite doživjeti pijacu kada je najživlja, dođite rano ujutro, najbolje između 7 i 9 sati, kada se brodovi vraćaju sa najsvježijim ulovom. Štandovi s morskim plodovima i mali roštilji rade tokom cijelog dana, ali luka je najživlja upravo u jutarnjim satima.

Prizori poput ovog u Maroku uvijek mi izmame osmijeh. Ne primjećujem samo povezanost među ljudima već i prirodan suživot ljudi i životinja, koji susrećem gdje god da putujem. Ovdje luka pripada svima..

Skala de la Ville (Gradski bastion)

Kratka šetnja prema sjeveru od luke vodi do Skale de la Ville, jednog od najpoznatijih mjesta u gradu za posmatranje zalaska sunca. Okrenut direktno prema zapadu, stari morski bastion pruža neometan pogled na Atlantik dok sunce polako nestaje iza horizonta. Ako želite fotografisati pogled kroz otvore u bedemima, dođite malo ranije – mjesta se brzo popune prije zalaska sunca.

Duž tvrđave poredano je osamnaest historijskih bronzanih topova usmjerenih prema Atlantiku. Izliveni su u Portugalu, Španiji i Nizozemskoj, a mnogi su u Esauiru stigli trgovinom ili su izvučeni iz olupina brodova. Danas predstavljaju jednu od najprepoznatljivijih gradskih znamenitosti.

Obožavatelji serije Igra prijestolja možda će prepoznati ovu lokaciju kao Astapor iz treće sezone. Ovi bedemi poslužili su kao kulisa za dolazak Daenerys Targaryen (Deneris Targarijen), njen susret s robovlasnicima i nezaboravne scene u kojima preuzima, a zatim oslobađa vojsku Neokaljanih.

Gnawa muzika (Gnaua)

Prije dolaska u Esauiru provela sam nekoliko dana u Tamraghtu, gdje sam upoznala Ashrafa, lokalnog muzičkog producenta. Kada mi je rekao da će u Esauiri promovirati svoj najnoviji muzički video, pozvao me da mu se pridružim. Naravno, pristala sam.

Što sam više vremena provodila u gradu, to sam više shvatala da je muzika ovdje dio svakodnevnog života. Svake večeri DJ-evi su muzikom ispunjavali glavni trg medine, stvarajući atmosferu koja je pozivala ljude da zastanu, zaplešu i uživaju u trenutku.

Ashraf mi je pričao i o Festivalu Gnaua i svjetske muzike, koji se održava svakog juna. Tokom četiri nezaboravna dana koncerti zauzimaju gradske trgove, ulice i historijske građevine. Ukorijenjen u duhovnim tradicijama zajednice Gnawa – potomaka porobljenih ljudi iz zapadne Afrike – festival spaja stoljetne ritmove s jazzom, rockom, reggaeom i muzikom umjetnika iz cijelog svijeta. Iako sam ga propustila za samo nekoliko sedmica, definitivno je zaslužio mjesto na mojoj listi za neku buduću posjetu.

Gnawa muzika mnogo je više od zabave. Ona pokazuje da ljudi mogu biti prisiljeni napustiti domovinu, ali rijetko ostavljaju za sobom ono što jesu. Tradicije se mijenjaju, kulture se prepliću, ali muzika ima izuzetnu sposobnost čuvanja sjećanja. Stoljećima kasnije, ti ritmovi i dalje odjekuju ulicama Esauire.

Drvo thuya (tvija)

Jedan miris stalno mi je privlačio pažnju dok sam prolazila medinom – topao, slatkast miris svježe rezanog drveta. Znatiželjna, ušla sam u jednu od tradicionalnih drvorezbarskih radionica, gdje zanatlije generacijama njeguju isti zanat.

Drvo tvijaa raste gotovo isključivo na jugozapadu Maroka, zbog čega je Esauira središte ove stoljetne tradicije. Umjesto običnog drveta, majstori koriste prirodno nastale kvrge – guste izrasline koje stvaraju njegove prepoznatljive vrtložne šare. Budući da ne postoje dvije potpuno jednake kvrge, svaki završeni predmet je jedinstven.

Danas je tvija drvo strogo zaštićeno, a izvoz sirovog drveta zabranjen je kako bi se očuvao ovaj rijetki marokanski resurs. Zbog toga svaka ručno izrađena kutija, šahovska ploča ili sto nije samo lijep suvenir već i mali dio naslijeđa Esauire.

Ako imate više od dan ili dva, Esauira je odlična polazna tačka za istraživanje atlantske obale i unutrašnjosti Maroka. Od pustinjskih avantura i vožnje kvadovima do amaziških sela i slikovitih jednodnevnih izleta, postoji mnogo načina da upoznate ovu regiju i izvan medine.

Za kraj

Kad god putujem, imam običaj da se pomalo zaljubim u mjesto koje posjetim. Gotovo svaki put se pitam zašto nisam ostala duže ili obećavam sebi da ću se jednog dana vratiti. Esauira je postala jedno od tih mjesta.

Iako ovdje život teče sporije, dani nekako prolaze nevjerovatno brzo. U jednom trenutku posmatrate plavo-bijelu medinu, a već u sljedećem gledate ribarske brodove kako se vraćaju u luku, slušate ritmove gnaua muzike ili sjedite uz Atlantik dok sunce polako zalazi.

Esauira je poznata pod mnogim imenima – Grad vjetra, Plavo-bijela medina, nekadašnji Mogador – ali za mene je najviše određuju njeni ljudi. Mnogo puta sam srela lokalno stanovništvo koje je s ponosom dijelilo priče o svom gradu i njegovim tradicijama. Na kraju, upravo to uvijek najduže pamtim.

Planirate putovanje kroz Maroko? U većini tradicionalnih marokanskih jela i pića koja ćete pronaći u Marakešu možete uživati i u Esauiri. Prije putovanja pročitajte i moj vodič Šta jesti u Marakešu.